26.06.2015.

Ker bez povodca

Nutarnja zvijer-pratilja kod svakog insana živi, čak i u ramazanu. Ibreti se insan gledajući te i takve primjere u javnosti. Ničim različit insan, u vaktovima mubareća prostrtog sijasetom hajrata, otvorenog konta za deponovanje hajra odkučujući se daleko ostavljajući svaki vid šerra što dalje od misli, a kamoli od prakse. Primjerenost riječi, govora, kroz djela, postupke, gestikulacije. Edukacija i odgoj duše, srca, misli, tijela. Trening izdržljivosti i istrajnosti zdravog duha. Objedinjenost ličnosti kroz karantin uspostavljen na granici islamijeta, dalje od džahilijeta. Tijelo pokazuje što u srcu živi, bez kontradikcija i svilenih marama oko vrata. Vjerovanje u grudima gnijezdo imana. A hajvanu dosta ograničenost, daleko od vjere, morala, principa. Mislih na hajvane što hode na dvije noge, što od pravog puta kontra smjerom hode. Poput lavine, niskost nanesena i raznesena u glavi nema povrata, već stalno kotrljanje strmoglavo. Očima koprena iz srca postavljena, jeziku vihorenje razapinje zastavu džehla. Visina podignute glave sa plićakom misli o mitskim letovima, dok pod propada a nada odmiče. Ikar u konzervi. Noj iznad oblaka.Pamet i razum u službi četvoronožca koji dahće u svakoj situaciji. Hajvan veći od hajvana. Samoljepljiva tapeta preko izbubrjele vlage. Kuća bez temelja. Okvir bez slike. Laje, laje, laje. Ker bez povodca...kao kurban za dobra djela, za smiraj duše, širokogrudost imana.

"Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku" KUR´AN / 69:40